Ova web stranica koristi kolačiće kako bi vam osigurala najbolje iskustvo tijekom pregledavanja. Klikom na "Preuzmi" prihvaćate ove uvjete.
Znanstvenici istražuju kako koristiti azbest u rudarskom otpadu za skladištenje velikih količina ugljikovog dioksida u zraku i tako se nositi s klimatskom krizom.
Azbest je prirodni mineral koji se nekoć široko koristio kao toplinska izolacija i usporivač gorenja u zgradama. Ove su upotrebe dobro poznate po svojim kancerogenim svojstvima, ali su se koristile u određenim automobilskim kočnicama te stropnim i krovnim pločicama u industriji klora. Iako 67 zemalja trenutno zabranjuje upotrebu vlaknastih materijala, Sjedinjene Države nisu jedna od njih.
Sada se istraživači usredotočuju na određene vrste vlaknastog azbesta, koji su otpadni proizvodi rudarstva. Prema Eosu, izuzetno visoka kvaliteta koja azbest čini opasnim za udisanje također ga čini dobrim za hvatanje čestica ugljikovog dioksida koje lebde u zraku ili su otopljene u kiši. Izvješće detaljno opisuje da velika površina vlakana čini ih „vrlo reaktivnima i lakima za pretvorbu“ u bezopasne karbonate kada se pomiješaju s ugljikovim dioksidom. Ovaj se proces prirodno događa kada je azbest izložen stakleničkim plinovima.
Prema MIT Technology Reviewu, ovi stabilni materijali mogu zadržati stakleničke plinove milijunima godina i pokazali su se održivom opcijom za apsorpciju velikih količina ugljičnog dioksida iz atmosfere. Znanstvenici se nadaju da će prvo nadoknaditi „velike“ emisije ugljika iz rudarskih aktivnosti, a zatim proširiti napore za smanjenje emisija stakleničkih plinova.
Gregory Dipple, vodeći istraživač na tom području, rekao je za MIT Technology Review: „U sljedećem desetljeću, dekarbonizacija rudnika samo će nam pomoći u izgradnji samopouzdanja i stručnosti kako bismo smanjili emisije. A pravo rudarstvo se provodi.“
Prema riječima voditelja podcasta Kottke Ride Home, Jacksona Birda (Jackson Bird) koji je izvijestio da kada te tvari uđu u ocean otjecanjem, dolazi i do mineralizacije. Morski organizmi koriste te ione kako bi svoje školjke i kosti na kraju pretvorili u vapnenac i druge akumulacije. Ugljična stijena.
Skladištenje ugljika nužno je sredstvo za smanjenje količine ugljikovog dioksida u atmosferi. Bez njega vjerojatno nećemo postići svoje „ugljične ciljeve“ i izbjeći najgore posljedice klimatske krize.
Znanstvenici također istražuju kako koristiti otpad iz drugih rudarskih industrija poput nikla, bakra, dijamanata i platine za hvatanje ugljika. Procjenjuju da bi moglo biti dovoljno materijala da se zaustavi sav ugljikov dioksid koji su ljudi ikada emitirali, pa i više, izvještava Bird.
Sada je većina tvari fiksirana u čvrstim stijenama koje nikada nisu bile izložene zraku, što će pokrenuti te kemijske reakcije. Zato znanstvenici koji proučavaju uklanjanje ugljika pokušavaju pronaći načine za povećanje izloženosti i ubrzanje ovog obično sporog odgovora kako bi rudarski otpad pretvorili u snažan promotor otpornosti na klimatsku krizu.
Izvješće MIT-a detaljno opisuje koliko je intervencija testirano iskopavanjem materijala, njihovim mljevenjem u finije čestice, zatim rasprostiranjem u tanke slojeve i potom rasprostiranjem kroz zrak kako bi se povećala izloženost reakcijskoj površini materijala ugljikovog dioksida. Druge zahtijevaju zagrijavanje ili dodavanje kiseline spoju. Eos izvještava da neke čak koriste bakterijske podloge za pokretanje kemijskih reakcija.
„Želimo ubrzati ovaj proces i transformirati ga iz hrpe azbestnog otpada u potpuno bezopasno ležište karbonata“, rekla je geomikrobiologinja Jenine McCutcheon, koja je posvećena pretvaranju napuštene azbestne jalovine u bezopasni magnezijev karbonat. Gimnastičari i penjači koriste bijeli praškasti materijal za poboljšanje prianjanja.
Roger Aines, direktor programa za ugljik u Nacionalnom laboratoriju Lawrence Livermore, rekao je za MIT Technology Review: „Ovo je ogromna, nerazvijena prilika, može eliminirati puno ugljičnog dioksida.“
U izvješću se dalje navodi da zagovornici nove strategije brinu o troškovima i ograničenjima zemljišta. U usporedbi s drugim tehnikama smanjenja, poput sadnje drveća, ovaj je proces skup. Također može zahtijevati veliku količinu zemljišta za širenje dovoljno novih iskopanih materijala kako bi se značajno smanjile emisije ugljika, što otežava povećanje opsega.
Bird je također istaknuo da cijeli proces može potrošiti puno energije, a ako se pažljivo ne odvagne, može poništiti koristi od hvatanja ugljika koje se pokušava stvoriti.
Konačno, postoje mnoge zabrinutosti oko toksičnosti ovih materijala i sigurnosti rukovanja njima. MIT Technology Review istaknuo je da rasipanje azbestne prašine po tlu i/ili rasipanje u prašinu radi povećanja cirkulacije zraka uzrokuje sigurnosne rizike za obližnje radnike i stanovnike.
Bird je zaključio da unatoč tome, novi program može biti „obećavajuća opcija za dodavanje mnogih drugih rješenja, jer svi znamo da neće biti čarobnog lijeka za klimatsku krizu“.
Postoje tisuće proizvoda. Mnogi ljudi će učiniti potpuno istu stvar, ili gotovo potpuno istu, ali s suptilnim razlikama. Ali neki proizvodi sadrže otrovne spojeve koji mogu naštetiti nama ili našoj djeci. Čak i jednostavan zadatak odabira paste za zube može nas učiniti tjeskobnima!
Mogu se vidjeti neki učinci ekstremnih vremenskih uvjeta - na primjer, polovica kukuruza u Iowi ostala je zaostala nakon što je srednji zapad Sjedinjenih Država teško pogođen 10. kolovoza.
Sliv rijeke Mississippi proteže se kroz 32 savezne države u Sjedinjenim Državama i dvije provincije u Kanadi, pokrivajući površinu veću od 1,245 milijuna četvornih milja. Shannon1/Wikipedia, CC BY-SA 4.0
Rezultati mjerenja mjeračem protoka pokazuju da količina otopljenog anorganskog dušika (DIN) od sliva Mississippija do Meksičkog zaljeva drastično fluktuira svake godine. Obilne kiše proizvest će veći sadržaj dušika. Prilagođeno iz Lu i sur., 2020, CC BY-ND
Od 1958. do 2012. godine, u vrlo teškim događajima (definiranim kao najtežih 1% svih dnevnih događaja), postotak smanjenja oborina se povećao. Globalchange.gov
Najveći svjetski ledeni brijeg mogao bi se sudariti s Južnom Georgijom, što predstavlja veliku opasnost za divlje životinje koje ga nazivaju domom.
U mnogim aspektima, teksaška priča prošlog stoljeća je pobožna odanost države načelu da ljudi dominiraju prirodom.
Od onečišćenja zraka uzrokovanog automobilima i kamionima do curenja metana, mnoge iste emisije koje uzrokuju klimatske promjene također štete javnom zdravlju.
Vrijeme objave: 05.11.2020.