Ova web stranica koristi kolačiće kako bi vam osigurala najbolje iskustvo tijekom pregledavanja. Klikom na “Preuzmi” znači da prihvaćate ove uvjete.
Znanstvenici istražuju kako upotrijebiti azbest u rudarskom otpadu za skladištenje velikih količina ugljičnog dioksida u zraku kako bi pomogli u suočavanju s klimatskom krizom.
Azbest je prirodni mineral koji se nekoć naširoko koristio kao toplinska izolacija i usporivač plamena u zgradama. Ove su namjene dobro poznate po svojim kancerogenim svojstvima, ali su se koristile u određenim automobilskim kočnicama i stropnim i krovnim pločama u industriji klora. Iako 67 zemalja trenutno zabranjuje korištenje materijala od vlakana, Sjedinjene Države nisu jedna od njih.
Sada se istraživači usredotočuju na određene vrste vlaknastog azbesta, koji su otpadni proizvodi rudarenja. Prema Eosu, izuzetno visoka kvaliteta koja čini azbest opasnim za udisanje također ga čini dobro opremljenim za hvatanje čestica ugljičnog dioksida koje lebde u zraku ili otopljene u kiši. U izvješću se navodi da velika površina vlakana čini "visoko reaktivnim i lakim za pretvaranje" u bezopasne karbonate kada se pomiješaju s ugljičnim dioksidom. Ovaj se proces odvija prirodno kada je azbest izložen stakleničkim plinovima.
Prema MIT Technology Reviewu, ovi stabilni materijali mogu zatvoriti stakleničke plinove milijunima godina i pokazali su se održivom opcijom za apsorpciju velikih količina ugljičnog dioksida iz atmosfere. Znanstvenici se nadaju da će najprije nadoknaditi "velike" emisije ugljika iz rudarskih aktivnosti, a zatim proširiti napore za smanjenje emisija stakleničkih plinova.
Gregory Dipple, vodeći istraživač na tom području, rekao je za MIT Technology Review: „U sljedećem desetljeću dekarbonizacija rudnika samo će nam pomoći da izgradimo povjerenje i stručnost kako bismo smanjili emisije. I provodi se pravo rudarenje.”
Prema Kottke Ride Home Podcast voditelju Jacksonu Birdu (Jackson Bird) izvijestio je da kada te tvari uđu u ocean kroz otjecanje, dolazi i do mineralizacije. Morski organizmi koriste te ione kako bi svoje ljuske i kosti naposljetku pretvorili u vapnenac i druge hvataljke. Karbonska stijena.
Skladištenje ugljika neophodno je sredstvo za smanjenje količine ugljičnog dioksida u atmosferi. Bez njega vjerojatno nećemo postići svoje "ugljične ciljeve" i izbjeći najteže posljedice klimatske krize.
Znanstvenici također istražuju kako iskoristiti otpad iz drugih rudarskih industrija kao što su nikal, bakar, dijamanti i platina za hvatanje ugljika. Procjenjuju da bi moglo biti dovoljno materijala da se zaustavi sav ugljični dioksid koji su ljudi ikada ispustili, i više, izvještava Bird.
Sada je većina tvari fiksirana u čvrstim stijenama koje nikada nisu bile izložene zraku, što će pokrenuti te kemijske reakcije. Zbog toga znanstvenici koji proučavaju uklanjanje ugljika pokušavaju pronaći načine da povećaju izloženost i ubrzaju ovaj obično spori odgovor kako bi rudarski otpad pretvorili u moćnog promotora otpornosti na klimatsku krizu.
Izvješće MIT-a detaljno opisuje koliko je intervencija testirano iskopavanjem materijala, mljevenjem u finije čestice, zatim širenjem u tanke slojeve, a zatim širenjem kroz zrak kako bi se povećala izloženost Reakcijska površina materijala ugljičnog dioksida. Drugi zahtijevaju zagrijavanje ili dodavanje kiseline spoju. Eos izvještava da neki čak koriste bakterijske prostirke za pokretanje kemijskih reakcija.
"Želimo ubrzati ovaj proces i transformirati ga iz hrpe azbestnog otpada u potpuno bezopasne naslage karbonata", rekla je geomikrobiologinja Jenine McCutcheon, koja je predana pretvaranju napuštene azbestne jalovine u bezopasni magnezijev karbonat. Gimnastičari i penjači koriste bijeli prah za poboljšanje prianjanja.
Roger Aines, direktor programa za ugljik u Nacionalnom laboratoriju Lawrence Livermore, rekao je za MIT Technology Review: "Ovo je ogromna, nerazvijena prilika, može eliminirati mnogo ugljičnog dioksida."
U izvješću se dalje kaže da su zagovornici nove strategije zabrinuti zbog troškova i ograničenja zemljišta. U usporedbi s drugim tehnikama skupljanja kao što je sadnja drveća, ovaj je proces skup. Također može biti potrebna velika količina zemlje da se raširi dovoljno novih neiskopanih materijala za značajno smanjenje emisije ugljika, što otežava povećanje.
Bird je također istaknuo da bi cijeli proces mogao potrošiti puno energije, a ako se pažljivo ne izvaga, mogao bi nadoknaditi koristi od hvatanja ugljika koje pokušava stvoriti.
Konačno, postoji mnogo zabrinutosti oko toksičnosti ovih materijala i sigurnosti rukovanja njima. MIT Technology Review istaknuo je da je širenje azbestne prašine po tlu i/ili njezino širenje u prašinu kako bi se povećala cirkulacija zraka izazvalo sigurnosne opasnosti za radnike i stanovnike u blizini.
Bird je zaključio da unatoč tome novi program može biti "obećavajuća opcija za dodavanje mnogih drugih rješenja, jer svi znamo da neće biti lijeka za klimatsku krizu."
Postoje tisuće proizvoda vani. Mnogi će ljudi učiniti potpuno istu stvar, ili gotovo potpuno istu, ali uz suptilne razlike. Ali neki proizvodi sadrže otrovne spojeve koji mogu naškoditi nama ili našoj djeci. Čak i jednostavan zadatak odabira paste za zube može izazvati osjećaj tjeskobe!
Mogu se vidjeti neki učinci ekstremnih vremenskih prilika - na primjer, polovica ravnog kukuruza u Iowi ostala je nakon što je Srednji zapad Sjedinjenih Država teško pogođen 10. kolovoza.
Sliv rijeke Mississippi obuhvaća 32 države u Sjedinjenim Državama i dvije provincije u Kanadi, pokrivajući područje veće od 1,245 milijuna četvornih milja. Shannon1/Wikipedia, CC BY-SA 4.0
Rezultati mjerenja mjerača protoka pokazuju da količina otopljenog anorganskog dušika (DIN) od države bazena Mississippija do Meksičkog zaljeva drastično varira svake godine. Obilna kiša će proizvesti veći sadržaj dušika. Prilagođeno iz Lu et al. , 2020., CC BY-ND
Od 1958. do 2012. godine, u vrlo jakim događajima (definiranim kao najjači 1% svih dnevnih događaja), postotak pada oborine je rastao. Globalchange.gov
Najveća ledena santa na svijetu mogla bi se sudariti s Južnom Georgijom, što bi predstavljalo veliku opasnost za divlje životinje koje ga zovu domom.
Na mnogo načina, priča o Teksasu iz prošlog stoljeća je pobožna odanost države načelu da ljudi dominiraju prirodom.
Od onečišćenja zraka uzrokovanog automobilima i kamionima do curenja metana, mnoge od istih emisija koje uzrokuju klimatske promjene također štete javnom zdravlju.
Vrijeme objave: 5. studenog 2020